Iliti "ulazak u petu", kako bi to nazvali moji roditelji, ono kada napuniš na primer 32, a oni ti kažu "Ti si već ušla u 33-ću, a fataŠ bogami i 34-tu..." i tako redom. U šta god da sam uŠla, di god da sam se uFatila, sada je tačno 4 godine od kada me je JAT-ova mašina prebacila u ovu priču... U Niziji mojoj, obećanoj ili ne, to još ne znam i ne vidim, ponešto mi nedostaje, mnogo toga sam zaboravila, armije ljudi mi prošle kroz život, samo nekoliko njih ostalo u njemu. U jedno sam sigurno ušetala, a to je poslednja godina doktorata i to se dešava samo jednom u životu, to se stvarno dešava samo jednom u životu. Za samo jednom u životu i ovu noć samo jednu....



2 comments:
Znash, dusho, jako je teshko napisati bilo kakav komentar, ponekad...narochito kad se chovek sretne sa tvojim toplim, u svilu uvijenim rechima...vracam im se chesto, da znash, uvek kad mi zaFali sna...onog, dok su mi ochi otvorene...
...grliM.
B.
Hej ptičuraK... duša malKice tiša i prsitći mirniji u poslednje vreme... neke se gromade lome u meni, i dolazi, čitava priča se taloži, još je tu samo kao misao velika ispresecana, negujem je i tetošim kako mezimče najdraže i čekam na momenat kada će da izađe u svet... Ti, ti, ti se čuvaj, kažu lekari da veliko srce nekada jeste anomalija, verovatno zato što, što je veće lakše ga je slomiti, ali ako i jeste anomalija i raritet je... Sve su češći oni koji nemaju ni trunčicu istoga, pa one sa velikim srculetim treba nekako zaštiti, za dobrobit Planete...
Post a Comment