Pariz je pokvarenjak, lopuža, jedan od najskupljih gradva na svetu, grad u kome si sam toliko da naučiš da se pozdravljaš u ogledalu, grad gde u proseku treba sedam meseci da se zasluži jedan ručak sa kolegama, grad gde učiš o sebi kao nikada i nigde. Pariz se zavoli toliko snažno da počinje da žulja i sama pomisao na opraštanje od njega. Pariz je takav šarlatan da je, kada je tamo neko odlučivao koji će grad imati najlepše nebo, i tu uspeo da izmajmuniše jedno od prvih mesta. Ne znam da li ovo smem da kažem... Mislim da neću da kažem, već je dovoljno uobražen taj dripac.
One wanders what is a home... It is where your heart is. But how does one locate its heart. It can belong to somewhere in so many ways. I do not know. I loved Groningen, a lonely fortress at the end of the world. I loved it, and somehow I consumed it. And it was just enough... Paris is an arrogant bustard, so far from being warm and welcoming, but it crawls under your skin, in an unexplainable way and you wake up one morning and you realize you love it. Well, let's see...



1 comment:
jeejjj!
thanks for the english... :)
Post a Comment